Ivan Kožul: „Želim da sportaši vide svoj rad, sebe i uspjeh koji je ispred nas.“

Ivana Kožula poznajem više od deset godina, a naš prvi ozbiljniji susret dogodio se na atletskom treningu, gdje sam imao priliku voditi ga kroz dio njegova sportskog razvoja i približiti mu profesionalniji pristup atletskim treninzima. Od tada smo ostali prijatelji, a posebno mi je drago vidjeti u kojem se smjeru njegov put razvio.

Danas je Ivan Kožul trener i sportski edukator usmjeren na razvoj sportaša kroz stručan trening, mentalni razvoj i kvalitetnije razumijevanje odnosa između sportaša, trenera i roditelja. U svom radu povezuje praktično iskustvo, individualni pristup i edukaciju, s naglaskom na dugoročan razvoj, samopouzdanje, komunikaciju i proces koji stoji iza svakog rezultata.

Njegov rad ne svodi se samo na pitanje kako biti jači, brži ili spremniji. Puno više ga zanima kako sportaš razmišlja, kako reagira pod pritiskom, kako gradi povjerenje u sebe i na koji način trener može pomoći da sportaš postane samostalniji, zreliji i kvalitetniji u donošenju odluka.

Upravo zato željeli smo s Ivanom razgovarati šire od samog treninga. O njegovu putu, filozofiji rada, odnosu sa sportašima, ulozi mentalnog razvoja, komunikaciji, edukaciji i tome što danas zapravo znači biti dobar trener.

U nastavku donosimo razgovor s Ivanom Kožulom.

Kako je počeo tvoj put u sportu i trenerskom radu?

Igrao sam dugo ulični nogomet, sve do 11. godine, kada je jedan čovjek prolazio pokraj školskog igrališta na kojem sam napucavao staru, ofucanu loptu. Zastao je i nakon nekoliko udaraca mi viknuo:

„Mali, kak se zoveš?“
„Kaj vas briga?“
„Takvog ko ti trebamo u napadu. Dođi sutra na trening u NK Samobor!“
„U koliko sati?“
„U 18:30!“

Nikada više nisam vidio tog čovjeka. Ali došao sam. Nikada u životu nisam osjećao toliko srama kao kada sam prišao treneru i rekao mu: „Mene su poslali da igram tu u napadu.“ Svi su se počeli smijati jer su mislili da se šalim. Ubrzo sam zaista postao napadač.
Sa 13 godina počeo sam primjećivati koliki utjecaj trenerov stav, pristup i ponašanje imaju na ekipu, ali i na moj vlastiti rad. U tom trenutku znao sam da je to moj poziv. Rekao sam sam sebi: „Ako ne budem profesionalni igrač, sigurno ću biti trener.“
Tog ljeta ušao sam u gradsku knjižnicu i gospođi na šalteru rekao: „Trebam sve knjige o sportu, prehrani i suplementaciji.“
I tamo su mi se smijali. Mislili su da se šalim.
Iz knjižnice sam izlazio gotovo samo da bih ručao, a onda odmah natrag. U roku od dva tjedna pročitao sam sve što su imali.
Sa 20 godina postao sam trener. U početku su mi se kolege, sportaši, pa čak i slučajni prolaznici smijali. Bio sam im premlad.
Nisam još napunio 21 godinu, a zid kod kuće već je morao biti ojačan zbog medalja, pokala i fotografija transfera sportaša.
Od tada s mog lica ne silazi osmijeh.
Osmijeh koji je dokaz da su se moji snovi ispunili.

Što ti je danas najvažnije u radu sa sportašem?

Crtanje. Želim u glavi sportaša nacrtati idealnu formu, ispunjavanje malih i velikih ciljeva, put i prepreke koje moramo pretrčati.
Želim da vide svoj rad, sebe i uspjeh koji je ispred nas.

Što za tebe znači cjelovit razvoj sportaša?

Rad s čovjekom nije rad sa strojem.
Kada se u stroju neki dio pokvari kupimo novi dio i instaliramo ga.
Kod čovjeka nema zamjenskih dijelova. Ako nešto ometa razvoj onda moramo aktivno raditi na transformaciji tog mentalnog, tjelesnog ili duhovnog elementa. Baš zato je važno da znamo ugoditi cijeli sustav vrijednosti, vjerovanja i djelovanja.

Zašto fizička priprema sama po sebi nije dovoljna?

To je kao da kažemo da je za vozit auto dovoljno imat karoseriju, motor i kotače. Bez znanja vozača jednostavno sve drugo je samo besmislena hrpa metala, guma i ostalih materijala. Onaj koji ima znanje može autom stići daleko, dok onaj koji nema znanje može završiti život u provaliji.

Koliko su mentalna priprema, samopouzdanje i komunikacija važni za izvedbu sportaša?

10/10!

Što po tebi razlikuje dobrog trenera od odličnog trenera?

Jasna komunikacija uz jednostavan plan i program prilagođen osobi. Mislim da odlični treneri znaju prilagođavati sebe i program treninga osobi instantno u situaciji bez da gube na viziji. Također imaju karizmu koja sportašu pomaže da se spusti kada je previsoko ili se digne kada je prenisko.

Kako prepoznaješ kada sportašu treba stručna korekcija, a kada podrška i strpljenje?

Procesom zvanim kalibracija stanja osobe. To je proces kao i paljenje svjetla na semaforu. Točno se zna trenutak i redosljed paljenja. Točno se zna što koja boja predstavlja. U slučaju da dolazi do miješanja boja, ritmova i značenja mi smo dužni napraviti intervenciju na semaforu tako da ga vratimo u punu funkciju. U suprotnom semafor će napraviti štetu. Tako i ljudi imaju svoje ustaljene boje, ritmove i značenja u komunikaciji, no kada dođe do odstupanja onda treba provjeriti misli, osjećaje, fiziologiju i ponašanje te djelovati dok nije nastala šteta.

Što sportaš dobiva individualnim radom što često nije moguće dobiti kroz klupski trening?

Instantnu povratnu informaciju, mogućnost provjere razumijevanja situacije, osjećaj sigurnosti, jasnoće i važnosti.

Na kojim segmentima najčešće radiš sa sportašima kroz individualni trening?

Radimo ono što trebamo da dobijemo rezultat i ono što želimo jer u tome guštamo.

Zašto si uz trening odlučio razvijati i edukativni dio svog rada?

Primjetio sam koliko ljudi se nalazi u frustraciji, ljutnji i patnji te bespomoćnosti nastaloj manjkom znanja koje im može pomoći da ostvaruju ciljeve. Smislena bol je nusprodukt rada koji ima jasno uporište u temeljima fiziologije i postavljanju svrhovitih ciljeva što daje jasno usmjerenje dok je bespotrebna patnja produkt lutanja.

Koje teme danas najčešće nedostaju mladim sportašima?

Jasni alati za smanjivanje nepotrebne patnje, bespomoćnosti i osjećaja izgubljenosti. Isti alati povećavaju jasnoću, kompetencije i osjećaj da je izazov riješiva prepreka.

Koje teme želiš obrađivati kroz buduća predavanja, radionice i edukacije?

Želim se posebno baviti temom samopouzdanja u sportu – kako ga sportaš gradi kroz rad, kako ga zadržava pod pritiskom i kako ga ponovno vraća nakon pogrešaka ili težih razdoblja.

Hvala Ivanu na vremenu, otvorenosti i razgovoru u kojem je podijelio svoj pogled na trening, razvoj sportaša, samopouzdanje i ulogu trenera koja danas daleko nadilazi samu izvedbu na terenu.

Njegov rad možete pratiti putem društvenih mreža (FB & IG & TT) gdje redovito dijeli sadržaj o sportskom razvoju, treningu, mentalnoj pripremi i radu sa sportašima.

Ako želite među prvima saznati informacije o novim predavanjima, radionicama i edukacijama, možete se prijaviti na listu zainteresiranih putem obrasca: Prijavite se na listu zainteresiranih.

Veselimo se pratiti što slijedi u nastavku Ivanova rada i razvoja.